Pogled iz Srbije: Run, Forrest, run!

Rubrika: ABA Liga

stefan đorđevićStefan Đorđević je rojen v začetku 90-ih v Kragujevcu. Skozi je dal vse košarkarske selekcije, toda za kaj več je bil prepočasen in preveč len. Trenutno študira na fakulteti inženirskih znanosti kragujevške univerze, že leta pa se ukvarja z analizami, skavtiranjem in pisanjem o košarki.

Zaradi pristnosti Stefanove kolumne berete v izvornem srbskem jeziku, vsak torek dopoldan, vezane pa so prvenstveno na ABA Ligo in košarkarsko dogajanje na področju bivše države.


Run, Forrest, run!

Nakon sedam kola Jadranske lige jedna stvar je jasna – Crvena zvezda je trenutno za klasu bolji tim od ostatka lige. Start sezone sa sedam pobeda bez poraza je izvanredan, a Beograđani pružaju solidne partije i u najjačem evropskom takmičenju.

Čini se da je Radonjić dobio na upravljanje mercedes u  trci, u kojoj ostali voze uglavnom Fiat Punta. Zvezda je tim oformila na vreme, trener je ostao isti, sistem igre je ostao isti. U čemu je onda razlika?

Prvo je trebalo imati u vidu činjenicu da je Zvezda lani u regularnom delu sezone delovala jako moćno, onda se desila katastrofa i poraz od Cibone.  Ono što je drugačije u odnosu na prošlu godine jeste Markus Vilijams i širina rostera koja mnogo više odgovara Radonjiću.

foto: abaliga.com
foto: abaliga.com

Ja nikad nisam bio veliki fan igre Demarkusa Nelsona, barem ne uloge koju je imao u Zvezdi. Vrhunska odbrana, neverovatna snaga, može da igra na postu protiv bilo kog čuvara, su prednosti  Nelsona. Ipak, u timu u kome nemate igrače koji mogu sami nešto da kreiraju, timu kome je trener defanzivno orijentisan, bez mnogo improvizacije u napadu to nije dobra stvar. Cibona je skupila odbranu lani, Nelson nije mogao da pogodi okean, a nije mogao ni da organizuje odlazak do supermarketa.

U vidu Markusa Vilijamsa dobili su sasvim drugačijeg igrača i sada sve to drugačije izgleda. Prvo Vilijams spolja može da „unakazi“ bilo kog protivnika, drugo Vilijamsove lopte imaju oči. Amerikanac je uspeo da preporodi Bobija Marjanovića (mada je očigledno da visoki centri izumiru kao vrsta). Uz sve ovo Vilijams četo izlazi iz šablona, prekida akcije, improvizuje, što je ogroman plus za igru crveno-belih. Pitanje je samo da li će do kraja sezone Vilijams imati dobar odnos sa trenerom i saigračima jer ga krasi reputacija nestašnog momka.

Dovođenjem Kalinića, Jovića i Dangubića uz starosedeoca Blažiča, Zvezda trči tranziciju impozantno. Dobra odbrana, građenje koša, otvaranje prvog pasa i Run, Forest, Run!! Zaista nisam video tim koji tako dobro trči u Jadranskoj ligi, pa ni u Evropi, mogu slobodno reći. Ne znam čime vi u Sloveniji hranite igrače (dajte nama malo?!), ali atletske sposobnosti koje imaju braća Dragić i Blažič su izuzetne. Kada u punoj hali, pod injekcijom adrenalina, Blažič krene punim sprintom ka obruču, spašavaj se ko može.

foto: abaliga.com
foto: abaliga.com

Najveći plus za Zvezdu ove godine je puna afirmacija Luke Mitrovića. Talentovani krilni centar dobio je konačno pravu ulogu, pravu minutažu i on sve to igrama na terenu vraća. Odlično razume igru, ume sve da radi na terenu, igra na niskom postu, pristojan šut, čita svaku situaciju, odličan na skoku,  osećaj za asistenciju (jedan od najboljih asistenata na visokim pozicijama u Evroligi), može da povuče kontru, da ide do samog koša. Mene izuzetno podseća na mladog Novicu Veličkovića, nadam se samo da će samo imati više sreće sa zdravljem od svog starijeg kolege.

Ukoliko se Partizan ne pojača, a trebalo bi, u seriji na tri meča ja ne vidim tim koji može da parira Zvezdi. Protiv ekipe Budućnosti, Zvezdi je bilo potrebno svega par minuta da reši meč. Igra i sastav Cedevite mi ne ulivaju poverenje, a ostali timovi su isuviše slabi za pobedu u seriji. Dakle moja prognoza je da Zvezdu ove godine može samo da zaustavi Partizan ili ona samu sebe. Često se dešava da čelnici Zvezde odluče da tokom zime vrše promene u igračkom kadru, a i kada vozite najbrži auto, najlakše je sleteti sa puta…

Kolumna izraža mnenje avtorja in ne nujno uredništva spletne strani kosarka.si.